„Kako to misliš POBEGLA?‟, zaprepastila se veštica. „Nemoguće! Šta si ti radila? Trebalo je da je zaustaviš, makar ogrebeš!‟
„Gospodarice, nešto se desilo...‟ Mačka se zagledala u svoje šape. „Znaš, dala mi je malo pavlake..‟
„Tebi?‟
„Da, meni.‟
„Pavlake?‟
„Bila je baš ukusna!‟
„I ti si je pojela i pustila je? Kako si samo mogla?!‟
„Pa šta?‟ Mačka se počešala i jako zevnula. „Služim te već skoro sto godina i od tebe nisam dobila ni činiju mleka. A ona mi je ponudila pavlaku!‟
„Ali ti moraš da me slušaš!‟
„Ja te poštujem, gosopodarice, ali poštujem i pavlaku.‟
„I to mi je hvala!‟, ljutila se veštica, odmahujući glavom. „Umesto da si mi zahvalna što sam ti dala da živiš sto godina, ti tražiš pavlaku! Znaš li ti uopšte koliko dugo žive mačke?‟
„Ma to su gluposti, gospodarice. Ne brini. Ništa mi neće biti od jedne činije pavlake.‟
„Pojela si celu činiju?‟, veštica je zatvorila oči.
„Jedan život, manje, više,‟ slegnula je mačka ramenima. „Imam ih još osam.‟
Veštica se namrštila i pogledala kroz prozor.
„Ali... Zašto su je i psi pustili? Hej, tupave džukele, dođite ovde!‟
„Ne deri se!‟, reče mačka zevajući. „Neće ti oni doći, spavaju.‟
„Kako to misliš, spavaju?‟
„Pa baš tako, spavaju. Najeli su se i sada vare hranu.‟
„Vare?!‟
„Jeli su kobasice.‟ Oči su joj se suzile i uzdahnula je. „Kobasice su dobre. Baš kao i pavlaka.‟
„Izdajice!‟ Veštica je sela i zajecala. „Znaš li ti zašto vam ne dam da jedete? Da ne biste umrli od gastritisa‟
„Daj, opusti se, gospodarice!‟, prela je mačka pomirljivo. „I psi moraju nekada da se opuste. Za ovih sto godina nisi im dala ni jednu bajatu koricu hleba. Žao mi je što ti to kažem, ali istina je.‟
„Ako ti je žao, onda ćuti!‟, viknula je starica.
Mačka je poslušala i ućutala. Legla je na bok i počela da se igra svojim repom, tiho predući.
„Možda mogu da je stignem?‟, rekla je starica zamišljeno.
„Kako? Da sedneš na metlu?‟, podsmehnula joj se mačka.
„Samo da znaš, čula sam da u Evropi veštice lete na crnim mačkama.‟
„E, pa, ja ti za to nisam obučena,‟ nakezila joj se mačka. „A znaš i da sam dosta nemirna i da se puno vrpoljim.‟
Veštica se zamislila i okrenula na drugu stranu.
„Gospodarice? Hej, gospodarice!‟
„Šta je?‟
„Šta bi joj uradila kada bi je uhvatila? Ispekla i pojela?‟
„Šta ti misliš da sam ja, neka divlja zver?‟, uvredila se starica. „Kako da je pojedem? Već trista godina me svi zezaju. Zovu me koščate noge! Pa šta ljudi očekuju ako se tako ponašaju prema meni — da ću da budem dobra prema njima. Naravno da ću da se ponašam kao zla veštica. Ali ta mala — ona nije bila kao ostali. Ta divna devojčica me je zvala bako! ‟
Starica je šmrcnula i obrisala oči maramicom. Onda je rekla:
„Ubrala sam joj jabuke... Napravila sam joj pitu...‟ Starica se stidljivo nasmešila dok je mačka zaprepašćeno gledala.
Autor: Peter Bormor
Izvor: brightside.me
Prevod: Family.rs
