VEDRANA RUDAN: TREĆEZEMALJCI

Pišu mi i čitaju me i nesretnici ili “nesretnici” iz trećih zemalja, čitaj Srbija, Makedonija, BiH.

Foto: Alo/Vladimir Marković Foto: Alo/Vladimir Marković

Autor: Vedrana Rudan

Mnogi od tih trećezemaljaca bježe u Hrvatsku. Nadaju se da će naći sreću u civiliziranoj zemlji. Oni znaju da je Hrvatska civilizirana jer je u EU.

To izgledao ovako. Srbin u travnju nađe posao u Istri. Prva dva mjeseca ima i dozvolu boravka i onu radnu. Druga dva na crno crnči u Dalmaciji. Vjeruje da će mu poslodavac Dalmatinac “srediti papire”.

Onda doživi povredu na radu. Opaku. Taksijem se odveze do Hitne, sve sam plati. Ne govori mnogo sa liječnicima, gazda mu je zabranio. Doktorima je rekao da je “turist”.

 

Do kraja kolovoza radio je deset sati dnevno, bez slobodnog dana. Trudna supruga mu je iz Srbije slala novac za lijekove i previjanja. Za dva mjeseca rada od gazde nije dobio ni kune. Mjesto radnje otok Murter, ako je to bitno.

Ljetos sam u Sjevernoj Makedoniji provela najljepši godišnji odmor u životu. Makedonija je, ma, jebeš ono Sjeverna, prekrasna zemlja. Ljudi su dragi, cijene svega što se nudi smiješne. Bili smo na 1200 metara nadmorske visine i gledali u planinu Pelister. Domaćica Milka u selu Brajčino najbolja je kuharica na svijetu i predobra žena.

U gradiću Kruševu posjetili smo muzej Toše Proeskog. Veliki spomenik velikom čovjeku. Čuli smo priču. Tamošnji profesor povijesti nije mogao dobiti posao. Krenuo je prema Rijeci. Trenutno u mom gradu radi kao smetlar za 800 eura mjesečno. Toliko u Makedoniji ne zarađuje ministar. Nadam se da moj sugrađanin dobiva ono što mu je obećano.

U Resenu smo razgovarali sa frizerkom. Njen znanac je krenuo put Vodica, poželio je živjeti i raditi u “uređenoj zemlji”. Naletio je na “zemljaka” koji mu tri mjeseca nije dao plaću. Od njega je pobjegao Hrvatu. Platio mu je nešto sitno, ali ga nije prijavio.

Mojoj znanici “Bosanka” čuva i mater i djecu. Kuha za sve njih. Nema radnog vremena, ali ima slobodnu nedjelju. Nije prijavljena jer Željka ne želi dozvoliti svojoj Hrvatskoj da je “dere”. Zašto bi ona jedina “u ovom sranju od zemlje” poštovala zakon?

 

Ne, ne bih ja Hrvatica smjela samo pljuckati po rodnoj grudi. Sranja se ne dešavaju samo trećezemaljcima. Vidite moj slučaj. Ugledna sjeverno makedonska izdavačka kuća Ars i još nešto sa mnom je potpisala ugovor o izdavanju “Plesa oko Sunca”. Ugovor potpisan, knjiga prevedena, moje love nigdje.

Dragi trećezemaljci, u istom smo košu.  Ja sam trećezemaljka u Makedoniji, vi Srbi i vi Makedonci i vi “Bosanci” u EU.

Poanta je, oni koji nemaju moć najebu i u “civilizaciji” i u “divljini”. Ne treba seliti ni nadati se. Sirotinja ima pravo na snove, ali ne i na plaću. Da, treba ostati doma.

Domovina… Domovina… Ah, Domovina! Jedino mjesto na Kugli gdje strancu možeš opušteno jebati mater.

Izvor: Rudan.info