Dok sam bila tinejdzerka, mislila sam da cu se u prolece smrtno zaljubiti, (i taj neko u mene naravno), da cemo da se drzimo za ruke i setamo nekim zamisljenim proplancima (dada, u Beogradu sve sami proplanci), da cemo da jasemo konje, da cemo ziveti u drvenoj lepoj kuci u nekoj prirodi (a od cega - to nema veze)... I tako to.
Juce je stiglo prolece. Nekako, kao da se usunjalo. Valjda zato sto je vec danima "toplo za ovo doba godine", pa nam se cini da je tu vec neko vreme. Zasijalo sunce, svako zrnce prasine se vidi. Prozori su mi mali pa ih redovno perem, oni nisu problem, nego mislim kako treba da promenim zavese, sad da stavim one prolecne... Uf. Od kako sam odavno porasla, prolece je postalo sinonim za neko generalno ciscenje. Nema mastanja o proplancima, drzanju za ruke...
Pricam pre neki dan sa drugaricama, neke malo mladje, neke malo starije. Kuknjava. "Sad ce prolece, kad grane sunce sve se vidi, svaka bora i pora, svaka dlacica koja uvek odnegne izviri..." pa onda "Moram na neki prolecni remont, mozda par puta u solarijum da ne budem bas ovako bela, odvratno je"..."A kosa, znas koliko sedih imam..." Svima fale pare za sve sto zele. Smanjujemo listu zelja. Ja sam htela novi trosed za dnevnu sobu i dozivela masovnu kritiku - da nisam normalna da "bacam pare na namestaj", da je bolje da ulozim u sebe. Nemam te pare za novi trosed, nego onako, prolecno mastanje.
Pojavljuju se dve mlade devojke, sredjene, zategnute... ove moje bacaju oci na njih. Krecu komentari na cipele sa nitnama, kako su "odvratne", na iscrtane obrve, koje se inace zovu "cokoladne bananice"... deset mana su im nasle. Pitam ih, da nisu mozda zavidne, uglas odgovaraju "Neee!" Gledam ih i ja, pa mi zao sto nemam i zensko dete, jer devojkama mnogo vise znaci prolece.
Nastavljamo pricu sta sve moramo i sta sve zelimo. Lista moranja je mnogo duza. Valjda tako treba. One devoke verovatno imaju duzu listu zelja. I to tako treba. Cini mi se da sam uspela tokom prethodnih godina da prvo napravim listu zelja, a onda sebi kazem da neke zelje moram i da ostvarim. Tako se zelje pretvore u moranje.
Pojavili se narcisi, zumbuli, dan i noc, sad ce i djurdjevak, pa jorgovan. Kad on procveta, znam da je prolece sigurno tu. Na Lepog Jovu cemo se jos nacekati. Odavno su stigle i rotkvice i mladi luk, sremus... Bujanje je u toku. Pijaca, sarena, mirisna. Napupelo zbunje i drvece, neko je i procvetalo. Ptice pevaju kao na smotri horova. Radost proleca.
Ne treba mi nova garderoba, imam dosta od ranijih godina, ne treba mi nista posebno...ali neka radost se uvukla u mene. Nije euforicna, nego onako mirna, fina, kao nicim izazvana.
Dobro je sve dok postoji ta prolecna radost.
Izvor: AllMe