Pospremila kuću, sve dovela u red. Skuhala kafu, muž nespretno pruži ruku i kafa se razli po stolu.
- Što ne paziš, smotani stvore? – viknem još oznojena od spremanja.
- Oprosti.
Ustane, pobriše sve tragove i rezignirano šuti. A ja mislim: Da je ovo uradio neko ko je slučajno svratio, ko mi apsolutno ništa ne znači u životu, sve bi bilo drugačije. Nasmiješila bih se i kazala:
- Ne uzrujavajte se bez razloga, sve ok, lako je to obrisati…
Apsurdi su to.
Vrlo često vlastite stresove liječimo vičući na one koji su nam najvažniji, koje volimo jednako kao sebe, a trudimo se uvijek biti uljudni i sa osmjehom pri slučajnom susretu sa nekim beznačajnim i suvišnim, čak i onima koji nam idu na živce.
A ne bi trebali. Ne bi smjeli.
Podijelite ovu priču sa prijateljima!
