Hrana nosi sa sobom mnogo dublje značenje od puke brojke kalorija. Njen ukus i blagodati proizilaze ne samo iz tehnika kuhanja ili kvaliteta sastojaka, već i iz duše osobe koja je priprema.
Uvijek sam se prisjećala bakinih riječi o tome da je važno pažljivo birati čiju hranu jedemo. U toj mladosti nisam u potpunosti razumjela njenu mudrost, ali danas, dok zakoračujem u svijet odraslih sa svim svojim obavezama, te riječi dobijaju dublje značenje.
Kako vrijeme postaje sve dragocjenije, često nemam luksuz da se posvetim satima kuhanja. Ponekad, kako bismo zadovoljili glad, okrećemo se obrocima za van koje kupujemo u lokalnom restoranu poznatom po kvaliteti. Taj restoran je često bio naš izbor za raznovrsne i ukusne obroke, a svaki put smo uživali u majstorijama njihovih kuvara.
Međutim, kao u priči koja se polako mijenja, tako su i stvari kod nas počele da se dešavaju. Jednog dana, kada smo naručili naš omiljeni obrok, primijetili smo da je potpuno drugačiji – bez onog užitka i harmonije ukusa koju smo bili navikli. Bilo je neukusno, gotovo odbojno, i jednostavno nije bilo moguće s uživanjem konzumirati takvu hranu.
U tom trenutku nismo željeli da se žalimo, misleći da je to možda prolazna promjena, možda je došao novi kuvar i tek se treba prilagoditi. No, kada se ista situacija ponovila nakon nekoliko dana, a ovoga puta s još gorim rezultatom – uz mučninu i bol u stomaku – shvatili smo da nešto mora biti dublje ukopano. Odlučili smo provjeriti što se dešava.
Naša posjeta restoranu otkrila je priču koja je stajala iza ovog promašaja okusa. Menadžer restorana nam je s puno iskrenosti i malo humora otkrio da se nešto promijenilo među njihovim kuvarima. Oni koji su ranije zajedno stvarali te ukusne trenutke sada su suočeni s emocionalnom krizom. Naime, bili su to muž i žena čiji se brak raspao zbog prevare.
Njih dvoje su i dalje bili prisiljeni raditi zajedno, suočavajući se sa svim emocionalnim olujama koje su se podigle. Njihova unutarnja borba nije mogla ostati bez utjecaja na ono što stvaraju. Menadžer nam je prenio da su svjesni problema i da rade na rješavanju situacije.
Shvatio sam tada, hrana je poput ljudske energije – rezultat onoga što se unosi u nju. Ona nije samo fizička supstanca, već nosi sa sobom i emotivnu komponentu. Kada kuhate s radošću i ljubavlju, ta energija prelazi u svaki zalogaj. Međutim, kada su umovi opterećeni nesrećom, to se reflektuje i na ono što kreirate.
Ova situacija mi je pokazala koliko je važno uložiti pozitivnu energiju u sve što radimo, uključujući i pripremu hrane. Stvaranje hrane je više od miješanja sastojaka, to je proces prenošenja emocija i pažnje. Hrana je energija, baš kao što su ljudi energija. Kakvu energiju ulažemo u nešto takav ćemo rezultat dobiti. Ako je tužne ruke spreme, i hrana će biti tužna.
Izvor: svezazenu.net
