Čuj, kad ti je jako teško

Kad te nešto strašno muči

I kad ne znaš da l’ je gore

Na ulici il’ u kući,

Daj, odmahni lijevom rukom

Daj, odmahni desnom rukom

I odlučno, čvrsto kreni

Za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema,

To će biti tvoja staza;

Tko zna što ti sutra sprema

Taj tvoj put bez putokaza,

Al’ znaš: to je tvoja cesta

Što nekamo ipak vodi

I da na njoj nema mjesta za drugoga.

Zato brodi!

Ako nekad ipak negdje

Na lud kamen zakoračiš,

Pa kad glavom o tlo tresneš,

Nemoj zato da se smračiš,

Već, molim te, junak budi

K’o da ništa bilo nije,

Pa nastavi svojom cestom

Još oštrije nego prije.

A kad ti je jako lijepo

Kad pomisliš da si snažan,

Smiri malo svoju snagu

I ne pravi se važan,

Već nastavi svojom cestom;

Niti lijevo niti desno

Po širokom hodaj usko,

Al’ napni se kad je tijesno.

I jednog ćeš dana stići

Na kraj samog tvoga puta,

Tog ćeš časa možda biti

Bez cipela i kaputa,

Al’ ćeš znati tko si, što si

I koliko stvarno vrijediš,

Da si Netko samo zato

Što jedino svoj put slijediš.

Autor: Ratko Zvrko

Izvor: Atma