Pred ponekom mišlju ostaneš u nedoumici, naročito gledajući grijeh ljudski, pa se zapitaš: „Treba li silom pobjeđivati, ili smirenom ljubavlju?”
Uvijek odlučuj ovako: “Pobijedit ću smirenom ljubavlju.” Odlučiš li se tako jednom za svagda, cijeli svijet ćeš moći pokoriti. Smirena ljubav je velika sila, od svih najjača, nema joj ravne na svijetu! Svakog dana i sata, svakog trenutka nadgledaj samoga sebe, da ti izgled bude blago lijep.
Eto, prošao si pored malog djeteta, prošao si ljut, sa ružnom riječju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primjetio dijete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao, možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu. Ti to ne znaš, međutim, možda si već time bacio rđavo sjeme u njegovu dušu, a to sjeme će možda i porasti, a sve stoga što se nisi uzdržao pred djetetom, jer u sebi nisi odgajio pažljivu i djelatnu ljubav.
Braćo, ne bojte se grijehova ljudskih, volite čovjeka i u grijehu njegovom, jer kad ko voli čovjeka grešnog, to je već slika Božanske ljubavi i vrhunac je ljubavi na zemlji. Volite sve stvorenje Božje i cjelokupno i svaku mrvicu. Svaki listić, svaku zraku Božju volite. Volite životinje, volite bilje, volite svaku stvar. Budeš li volio svaku stvar – i tajnu ćeš Božju razumjeti u stvarima.
A shvatiš li je jednom, ti ćeš je poslije neumorno početi poznavati sve dalje i više, svakodnevno. I zavoljet ćeš, najzad, sav svijet potpunom i univerzalnom ljubavlju.
Životinje volite: njima je Bog dao klicu misli i tihu radost. Nemojte im je narušavati i remetiti, ne mučite ih, ne oduzimajte im radost, ne protivite se misli Božjoj. Čovječe, ne uznosi se, ne misli da si bolji od životinje: one su bezgrešne, a ti, sa svojim veličanstvom, ti samo gnojiš zemlju svojom pojavom, na njoj trag svoj gnojni ostavljaš poslije sebe, – i to, avaj, skoro svaki, svaki između nas!
Djecu volite naročito, jer ona su bezgrešna kao anđeli i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko uvrijedi dijete…
Izvor: Buka
