Ne daj se, Ines
Ne daj se godinama, moja Ines
drukčijim pokretima i navikama
jer, još ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
imala si više okusa od mene
tvoja soba – divota
gazdarica ti je u bolnici…
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,
po poklonima,
pratila me sljedećeg jutra
oko devet do stanice…
i ruši se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom,
kao list, niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu
i opkoljen pogledima…
Ne daj se, mladosti moja,
ne daj se, Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda, slučajno, uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica,
loše prikrivena želja
tvoj je način gospođe
i obrazi seljanke-
prostakušo i plemkinjo moja!
pa tvoje grudi, krevet,
i moja soba obješena u zraku kao narandža
kao narandžasta svjetiljka
nad zelenom i modrom vodom Zagreba –
Proleterskih brigada 39, kod Grković
pokisla ulica od prozora dalje
i šum predvečernjih tramvaja
lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
upotreba zajedničke kupaonice
i – molim vas, ako me netko traži…
Ne daj se, Ines
Evo me, ustajem,
tek da okrenem ploču
da li je to nepristojno u ovakvom času?
Mozart- Requiem – Agnus Dei
meni je ipak najdraži početak…
Raspolažem s još milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara,
i krade, i napušta…
Ne daj se, Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru,
prevari muža
odlazeći da se počešljaš
u nekom boljem hotelu
dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja, ljubavnice!
Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve
u prosjeku, 1938…
ja neću imati s kim ostati mlad
ako svi ostarite
i ta će mi mladost teško pasti
a bit će ipak da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno…
a ponovo počinje kiša,
kao što već kiši
u listopadu na otocima
more od olova i nebo od borova
udaljeni glasovi koji se miješaju
glas majke, prijatelja, kćeri,
ljubavnice, broda, brata
na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla s tom bjelinom
još malo šetnje uz more
i gotovo
Ne daj se, Ines…
Evo kako ova Arsenova pesma zvuči kada je govori Rade Šerbedžija.
