Obeležavanje slave kod Srba počiva na nekoliko kanonskih pravila.
"U krsnoj slavi sržno je njeno jezgro- slavski kolač, žito, sveća, čaša vina i tamjan", kaže Dimitrije Kalezić.
On insistira da težište slave mora biti u molitvi za osvećenju žita.
"Svaki sveštenik u crkvi jasno čita molitvu za osvećenje semena, da Bog blagoslovi kuvano žito koje predstavlja domaćina i ukućane – koje je spremljeno kao žrtva od strane ukućana u slavu Boga. Pored sveca koji se slavi, moli se Bog i za spasenje ukućana.", kaže Kalezić.
Samo žito koje se donosi u crkvu, kako kaže naš sagovornik, ima "nastavak liturgijske žrtve".
Tek onda u kući ide tzv. etno prilog, zdravice i gozbe – na šta ljudi mnogo obraćaju pažnju, a srž same slave treba da bude molitva u crkvi kao i osveštavanje žita i kolača.
Ikona na istočnom zidu i voštanice
Prilikom slave ikona treba da stoji na istočnom zidu, a slavska sveća treba da bude od voska, ne od parafina. Vosak je potpuno prirodan, za razliku od parafina - i to se slaže sa hrišćanskim učenjem - da sve što se prinosi Bogu u ime vere, treba da bude od prirode i vraćeno prirodi.
Slava se slavi u slavu Boga
"Danas ljudi slave i po restoranima, a pravo težište slave zanemare. Šta je to, pitamo se?", kaže Kalezić, napominjući da se narod dosta okreće načinima obeležavanja koji nisu primereni svetinjama kao što su slave.
"Nakon osvećenja žita i kolača u crkvi, ostatak slave se slavi kako ko može, u zavisnosti od mogućnosti same porodice. Slava se slavi u slavu Boga, to se ne sme zaboraviti", kaže Kalezić.
Da li popovi dolaze na slavu?
U vezi sa običajem dolaska popova na samu slavu, Kalezić kaže kako ima i danas takvih situacija.
"Bogatije i imućnije porodice u nekim krajevima zovnu i popa. Takav običaj se može naći u nekim krajevima Srbije“, kaže Kalezić.
PRAVILNO SVETKOVANJE
Pokloni za slavu
Naš sagovornik kaže kako kod nas vlada običaj da "treba ići sa nekim poklonom u kuću". Neki skroman prilog za porodicu treba dati, koliko ko može, jer ipak "ne treba doći praznih ruku".
Gosti obavezno treba da uzmu slavsko žito i parče slavskog kolača. Sve ostalo, porodica treba da ponudi "koliko je u mogućnosti“, kaže Kalezić.
Da li se slavi u slučaju smrti bližeg člana porodice?
U ovoj situaciji se primenjuju različiti običaji kod ljudi. Postavlja se pitanje – da li treba tada slaviti ako je porodica u žalosti?
Dimitrije Kalezić kaže kako ipak treba primeniti makar crkveno obeležavanja slave. "Žito, kolač u crkvi obavezno, a ljudi ukoliko mogu, da obeleže u užem krugu porodice."
Slava ne sme preći u greh
"U mnogim krajevima slave imaju hotelski nivo. Gosti treba da pojedu, ali ne i da se prejedu. Mogu da popiju čašu, jednu i drugu, ali petu i šestu – nikako. To već prelazi svaku granicu i u greh i slava nikako ne sme da služi za to!", kaže naš sagovornik.
Izvor: www.srbijadanas.com
