Stanko Ignjatović iz Žepča godinu i po dana je živio na smetljištu. On je sam pravio svoju kuću i živio pod šatorom osam mjeseci.
Odlagalište smeća, mjesto koje građani u svakom gradu izbjegavaju u širokom luku, bio je Stankov dom.
Stanko nema penziju, nego samo 150 KM socijalne pomoći. Često je gladan, pa jede travu, žabe, puževe, ptice, a najslađi su mu crvi iz drveta.
“Pomoći ću svakom čovjeku koji je dobar. Svakom bi dao ruku da ga izvukem iz jarka. Živim sa 145 KM socijalne pomoći. Platim struju, i ostalo uzmem namirnica. Šta bi vi za ove pare? Koliki je jorgan toliki se pokrivam”, ispričao je.
Potom je dodao:
“Više sam u ljude izgubio povjerenje. Samo Njega gore poštujem. Krov je narod riješio, nije Opština. Narod je poslao. Od 1975. sam igrao šaha. Pojest ću i pokojnog oca. Rekao sam ponesi žaba, neka vidi svijet šta jedem. Sada ću i ove trave napast. Meni totalno svejedno…”, ispričao je.
Stanko čak ima i jedan recept za pripremu puževa.
Ovaj čovjek je ranije rekao da su mu jednino pomagali Romi, te da mu je jedino društvo pravio njegov pas.
U Centru za socijalni rad u Žepču upoznati su sa ovim slučajem.
“Prije rata je izgubio stanarsko pravo na jedan stan u Zenici, jer nije na vrijeme podnio zahtjev za povrat imovine. Nakon problema u vanbračnoj zajednici sa jednom gospođom, istjerala ga je iz kuće i on sada živi na smetljištu”, rekao je ranije Edin Šišić, tadašnji direktor Centra za socijalni rad Žepče.
Izvor: Oaza znanja/n1info.ba
