Postoje životne priče koje nas jednostavno ostave bez teksta.
Zbog kojih se zapitamo kako pojedinci uspijevaju izaći na kraj sa teškim životnim izazovima, kada oni pristižu sa raznih strana i ne popuštaju ni za tren.
Takva je životna priča tridesetsedmogodišnje Angeline Krstić iz Donjeg Broca pored Bijeljine, koja živi u domaćinstvu sa bolesnom majkom, slijepom sestrom i troje djece sa poteškoćama u razvoju.
Nemaju nikoga ko bi im mogao izaći u susret, a o teškoj finansijskoj situciji u kojoj se nalaze suvišno je i govoriti. Angelina, međutim, ne odustaje i svaki dan se lavovski bori kako bi obezbijedila sve neophodno za život svoje porodice. Radi kao ispomoć u kuhinji, čisti stanove, zgrade...
Radila bi i više, kaže, ali joj je život u potpunosti podređen brizi o najmlađem djetetu Mirku, koji ide u školu po specijalnom programu za djecu sa poteškoćama u razvoju.
U školu ga dovodi i odvodi, a dok je on na nastavi, Angelina radi.
FOTO Specijalna škola Vuk Karadzić Bijeljina, u koju ide Mirko
Kristina, Mirkova sestra bliznakinja, i najstariji Dimitrije /16/ pohađaju redovnu nastavu po prilagođenom programu. Kristina je učenica VIII razreda, a Dimitrije II razreda srednje škole.
Otac djece, priča Angelina, ne živi sa njima u domaćinstvu, pošto ih je napustio prije nekoliko godina i od tada ne učestvuje ni u izdržavanju, ni u vaspitanju djece.
To što je otišao, kaže, razumije, ali nikada neće razumjeti to što je odustao od djece.
“Nemamo se na koga osloniti, imamo samo jedni druge i moram reći da nije nimalo lako, pogotovo što Mirkova potreba za liječenjem sve ove godine ne prestaje, ali smo nekada zbog nedostatka finansijskih sredstava prinuđeni liječenje odgađati ili od njega čak odustajati. Po preporuci ljekara sada imamo dogovoren neurofidbek tretman u Tuzli, koji, kako nam kažu doktori, daje odlične rezultate, ali je potrebno platiti boravak i hranu, za šta trenutno nemamo sredstava”, priča za Buku Angelina, koja od institucija, na osnovu dječijeg dodatka, te tuđe njege i pomoći, dobija oko 400 KM.
Od Grada Bijeljine svakog septembra dobije i 100 KM za školsku opremu, ali taj iznos teško da podmiri potrebe tri đaka.
Dobili su jednom i jednokratnu pomoć od Vlade RS kako bi mogli realizovati Mirkovo liječenje u Banjaluci.
Kada sve sabere i oduzme, ni samoj joj nije jasno od čega kupuju lijekove, plaćaju medicinske tretmane za Mirka, račune, užinu za tri đaka, odjeću.
Za hranu se donekle i snađu, jer Angelina održava baštu pored kuće, ali do novca je nemoguće doći.
“Za svašta nešto u ovoj državi ima para, najviše za političare, njihove aute, putovanja, stranke, a za ovu djecu tako malo. Čak i većinu tretmana moramo platiti, evo u našoj bolnici primjerice nemamo defektologa za našu djecu. Imamo samo u školama ili rade privatno, a ja to moram platiti kako bi moje dijete nešto naučilo, postiglo. Nemamo ni dnevni centar za zbrinjavanje djece sa poteškoćama u razvoju, da ga imamo, mogla bih više raditi, pronaći možda i posao od 8 do 16 sati. Nažalost, stvari ne funkcionišu na takav način, pa sam prinuđena tražiti pomoć od Grada, Centra za socijalni rad i iznova doživljavati nova razočarenja - odbijenice”, razočarana je Angelina načinom na koji većina stvari ovdje funkcioniše.
Svi koji su u mogućnosti, a žele pomoći Angelini i njenoj porodici, mogu je kontaktirati na 065-910 753 ili pomoći uplatom na broj žiro-računa : 554-402-009234-01-46 kod Pavlović banke.
Izvor: Buka
