Roditelji sa Daunovim sindromom podižu svoju decu sa isto toliko ljubavi i nežnosti kao i ostali roditelji. To je lekcija koju možemo naučiti kada pročitamo šta o svom odrastanju uz oca sa Daunovim sindromom kaže Sader Issa.

Sader Issa, 21-godišnjak iz Sirije, dijeli svoju priču i govori kako se osjećao dok je odrastao u tim uslovima, i kako ništa ne bih mijenjao u vezi oca, te da je zbog njega postao čovjek kakav je danas, prenosi Lola.

Foto: Facebook

Sader Issa je čovjek koji se ponosi svojim korijenima. Djetinjstvo mu je bilo puno ljubavi i nježnosti, jer je njegov otac uvijek pokušavao učiniti njegov život takvim da se ne osjeća drugačijim od svojih vršnjaka. Iako bi to nekima moglo predstavljati izazov i nešto s čime se veoma teško suočiti, Saderov otac pokušao je odgajati sina na najbolji mogući način. Iako se može pretpostaviti da je odnos između njega i njegovih roditelja drugačiji od ostalih, Sader kaže da to nije. Odnos koji su gradili tokom godina bio je uobičajen kao i bilo koji drugi.

S vremenom su mogli da uživaju u ljubavi, jednostavnosti, poniznosti i uspjeli su da se probiju kroz nevolje kada se nisu slagali. Ovim su pokušali pokazati drugima da je sve moguće i da mogu promijeniti percepciju o stvarima ako odvoje trenutak da ih vide kao porodicu u kojoj je ljubav najvažnija.

Jad Issa, Saderov otac, radi u mlinu u blizini svoje kuće. Njegov sin mu često pomaže i prati ga do radnog mjesta. Vodi normalan život i ljudi ga poštuju i postupaju prema njemu kao prema bilo kome drugom, jer sve što zna je kako im pružiti čistu ljubav bez da zauzvrat očekuju išta.

– Ponosan sam na svog oca. Kroz moj život bio mi je najveća podrška kada mi je to bilo potrebno – kaže Sader.

Najljepše od svega je kad ga otac ponosno upoznaje sa drugim ljudima i pokazuje im da je, uprkos svom stanju, postigao svoj cilj: odgojiti dobrog čovjeka, koji nastoji dobiti ono što želi. Trenutno je Sader student treće godine stomatologije, pa, kad upozna nove ljude, ovaj divni otac s ponosom im kaže „moj sin je doktor.“

– Njegove oči su pune radosti i zadovoljstva, kao da se u njima očitava izraz kojim on pokušava reći: „Da, imam Down sindrom, ali odgojio sam ovog čovjeka i učinio sve što je u mojoj moći da ga učinim doktorom i pomognem drugima“ – kaže Sader, koji ne krije koliko je ponosan na svog oca.

Možda, kad je žena trudna i otkrije da će njeno dijete imati Down sindrom, mogla bi pomisliti da joj je život uništen i da bi to mogla shvatiti kao najgore što joj se može dogoditi. Kao i u svakoj životnoj situaciji, mogućnosti se pojavljuju i u ovom slučaju postoje samo dvije: pričekajte i preuzmite odgovornost ili odustanite od ideje da imate dijete s tim stanjem.

– Da je moja baka bila uvjerena da ne rodi mog oca, ne bih mogao biti ovdje da vam ispričam ovu nevjerovatnu priču – rekao je Sader koji pokušava snimiti film o svojoj porodici.