Prve krofne ispečene su u Nemačkoj ili se tako barem može naslutiti iz kuvara "Küchenmeisterei" - Majstorstvo kuhinje, koji je objavljen u Nirnbergu još 1485. godine, te preveden na poljski 47 godina kasnije.
Ne samo da je reč o jednom od prvih kuvara štampanih Gutenbergovoj mašini, već se radi i o knjizi koja je imala prvi recept za punjene krofne - “Gefüllte Krapfen“, koje su Nemci kasnije nazvali Berliner.
Prva verzija krofne sastojala se od pekmeza između dva komada dizanog testa prženog u svinjskoj masti. No, kako je u Nemačkoj šećer bio vrlo skup, ljudi su na početku uglavnom pravili slane krofne. Dizano testo spajali su s mesom, ribom, pečurkama, sirom i drugim sličnim namirnicama.
Kada su u 16. veku pale cene šećera, gotovo sve evropske zemlje prigrlile su ovaj recept i napravile svoje verzije krofni. I dalje su bile prilično skupe, pa su se pekle samo u posebnim prigodama.
Nakon što je izumljen metalni špric za kolače, otkriveno je da pekmez može da se ubaci naknadno, u već ispržene krofne, a to je značajno olakšalo izradu. Ostalo je, kažu, istorija.
U dvadesetom veku napravljena su postrojenja za industrijsku proizvodnju, što je dodatno smanjilo cenu te poslastice i povećalo njenu popularnost među masama.
Amerikanci su u međuvremenu napravili svoj "donut" s rupom, a ostatak sveta počeo je da eksperimentiše sa ukusima, nadevima i prelivima.