Print this page

Igor je otkrio da njegov sin neće da prizna vanbračno dete: Evo kako je reagovao

Svaka porodica ima priču, sličnu ovoj. Razlika je u tome ko ispadne čovek na kraju

0 comment
Foto: Profimedia Foto: Profimedia

"Tata, imam problem," Danilo je oklevao.

"Pa, hjde, kaži mi," Igor je pogledao sina ozbiljno,"Šta se dogodilo?"

"Izgleda da ćeš uskoro postati deda," nacerio se sin, "ali ja to nisam želeo, dogodilo se," počeo je da se pravda žurno.

"Jasno. Ko je to "naleteo" na tebe?" 

Danilo je bio iznenađen. Očekivao je srdžbu, ljutnju, prekor, nikako tišinu, mir pred oluju. 

  

"Nađa Simić, živi preko puta nas."

"Znam. Šta je problem. Oženi se, nađi posao..."

"Ne želim da je oženim. Još sam mlad, nisam se iživeo... A i ona je dete..."

"Kad si spavao sa njom, nije ti bila mlada. A sada kad je trudna, dete je?" Gleda Igor sina, a ton miran, ravan:" Majko, dođi ovamo. Ima sin nešto da ti kaže," povika Igor.

"Šta je bilo?" pita Katarina brišući ruke o kuhinjsku krpu.

"Napravio je dete Nađi Simić, a sad neće da je oženi!"

"Pa, u pravu je. Verovatno se nametala mom sinu, a sada bi da je on oženi. Ne može čovek da se odbrani od takvih!"

"A ako je istina ovo što je Danilo rekao, šta onda?" uptia  Igor.

Katarina je odlučno zavrnula rukave:

"To se mora dokazati. Sad je takva moda, one spavaju sa kim stignu, a onda ulove nekog naivnog da ih oženi. Moj Danilo nije takva budala da padne na takve opajdare."

"A šta ako ta devojka rodi naše unuče? Šta onda da radimo?" ponovo upita Igor.

"Da te pitam nešto: da li si siguran 100% da je ona zatrudnela sa našim sinom? Umesto da ga zaštitiš od takvih, ti ga guraš njima. Ja ga odgajala, čuvala ko malo vode na dlanu, do njega napravila čoveka, pa da ga dam da bude zet Simićima?!"

 

"Ma kakavog si čoveka napravila od njega? On će možda biti dobar zet dok smo ti i ja živi, ali šta će biti sa njim kad mi umremo?"

"Dobro, ajde da ne galamimo ovde bezveze. Danilo, ti pozovi sutra Nađu pa ćemo da porazgovaramo, da li ti je jasno?" upita Katarina.

"Da, razumem! Zovem je sutra," kaže Danilo.

Katarina je trijumfalno izašla, a Igor se okrenuo pokunjenom sinu:

"Dobro, Danilo, mama je izašla, sad mi kaži kako se sve to dogodilo da ti završiš sa tom malom Nađom?"

"Želiš celu istinu?"

"Da, neću shvatiti drugačije," tiho odgovara Igor i Danilo počinje da priča:

"To se dogodilo za vreme praznika. U klubu su drugovi pili razne gadne stvari. I ja sam sa njima malo pio. Probudio sam se kod kuće. A Nađa Simić me dovela.

Ispričala mi je da je šetala uličicom, a  ja sam se tu stvorio. Malo smo pričali, a onda smo završili iza žbunja. Zamisli, ne sećam se ničega. Kao da mi je mrak pao na uči, od tog ulaska u klub pa do buđenja kod kuće, ničega se ne sećam. Ona kaže da je trudna i da sam ja otac. Međutim, ne mogu da joj verujem... a ni da ne verujem..."

"Znači, istorija se ponavlja..." sumorno klimnu Igor.

"Ne shvatam, šta to govoriš," pita Danilo.

"Ljudi kažu: Deca ponavljaju sudbinu svojih roditelja. Tako smo i sto tvoja majka i ja završili u braku. Voleo sam jednu, a oženio sam drugu. To je paradoks života. I ja sam bio zaljubljen u jednu Tatjanu. Zabavljali smo se tokom studiranja, pričali smo o braku i deci. 

Međutim, nije nam bilo suđeno. Došao sam kući za praznike, i napio sam se sa drugovima, baš kao i ti. Probudio sam se u krevetu, pa znaš već sa kim... I venčali smo se. Ti verovatno znaš da tvoju majku nikad nisam voleo onako kako treba... Jednostavno to je jače od mene."

  

"Ali kakav je to život bez ljubavi? To je smrt, muka živa," očajno je sin pričao.

"Nikad ne bih pomislio da ste se ti i mama tako spojili. Zašto si sebe kaznio?"

"Nisi ti kriv što si na svet došao zbog moje gluposti. Ja sam odlučio da ti moraš da imaš oca. Greh koji sam napravio, morao sam da ispravim. Nisam smeo da dozvolim da se rodiš kao kopile. Ako odlučiš da je ne oženiš, zamoliću te da odeš iz ove kuće, a ja ću to dete da vaspitavam, kao što sam i tebe," odlučno je rekao Igor.

Prošlo je mese i po dana. Skandal sa porodicom Simić je po nekad goreo, a po nekad pomalo plamsao i to sve u zavisnosti od Katarininog raspoloženja. Nađa se plašila da izađe napolje. Katarina je ponekad znala da napadne Nađu na prodavnice.

Na kraju Nađa nije mogla da izdrži pa je priznala da dete nije Danilovo. Katarina je trijumfalno kreštala kako je od početka bila u pravu. Samo je Igor primetio Nađin namučeni pogled, bledo i uplakano lice. Shvatio je da devojka ne govori istinu.

"Samo reci istinu, Nađa," molio je.

"Šta da kažem? Dete je Danilovo. Neću se udati za njega. Katarina bi me do smrti proganjala. Nisam ja za vašu porodicu. "

"Gluposti. Sačekaćemo rezultate testa, ali verujem ti. Katarina ti ništa neće smeti od mene. Samo je bitno da ti i Danilo odlučite šta ćete," kaže odlučno Igor.

Prošlo je još mesec dana, Nađa je pokazala Igoru koverat na ulici. Video je crno na belo da je njegov sin otac tog malog deteta. Igor je odlučno uzeo Nađu za ruku i poveo je.

"Šta to radite, čika Igore?" 

  

"Kako šta, pa vodim snaju kući. Treba unuče da mi se rodi!"

Nađa je izvukla ruku, popravila kosu i rekla: " Ne, čika Igore. Odlučila sam, neću se udati za Danila. Neću da primoravam nekoga da me ženi. Dete će znati ko mu je otac, ali ja ću ga sama odgajati."

"Ma, nemoj da se brineš! Skratiću ja Katarini jezik, neće smeti ništa da ti kaže!"

"Ne, već sam odlučila," rekla je mlada žena i otišla.

Igor je besno uleteo u kuću. Okrenuo se ka Danilu i povikao: "Koliko sam razumeo nećeš da oženiš onu devojku, Danilo? Iako je dete 100% tvoje?"

Sin je oklevao gledajući u majku, očekujući njenu reakciju.

"Pa šta sad! Niko joj nije kriv što je legla sa mojim sinom. Cilj joj je bio da smota mog Danila," kreštala je Katarina.

Igor se okrenuo besnio, purprnog lica ka njima dvoma:

"Slušajte me sada dobro obadvoje: Dok sam živ moj unuk neće oskudevati. Ima da se ja brinem za njega. Danilo ti ne računaj da ću ti pomoći išta. Ima sad da ideš i sam da se snalaziš. Kupuj stan na kredit, radi, gradi kuću, ne zanima me. Sav moj novac ostaviću unuku, a ne tebi gmizavce jedan!"

Igor se okrenuo i otišao. Katirna i Danilo su se nemo pogledali, bili su očajni. Znali su da će Igor da ispuni svoje obećanje...

Izvor: Stil