DŽENAN KOVAČIĆ: Naučnik koji ima samo 20 godina, a na tragu je lijeka za tuberkulozu

Lijek za liječenje tuberkuloze kojom je zaražena jedna trećina svjetske populacije, a koja godišnje uzme 1,6 miliona života, moglo bi biti njegovo naučno otkriće.

Foto: Buka Foto: Buka

Dženan Kovačić ima samo 20 godina. Student je Internacionalnog Burch univerziteta, naučnik, inovator. Ali ono što je izdvojilo ovog mladića i stavilo u zasluženi fokus medijske pažnje, jeste njegova autorska ideja, odnosno novi način liječenja tuberkuloze. Pobjednik je prvog takmičenja za bh. inovatore "Falling Walls Lab", a njegova ideja će se naći na međunarodnom takmičenju u Berlinu. Tragom velikog otkrića, donosimo i veliku priču, Dženana Kovačića, koji za BUKU govori kako se sama ideja mijenjala od srednje škole, kroz testne faze, uz podršku profesora, pa sve do danas.

"Kada sam došao na Univerzitet Burch, ideja se dalje modifikovala, kako su ljudi radili naučne radove o tuberkulozi. Onda sam prijavio ideju na takmičenje u nadi da ideja prođe. Međutim, ne samo da je prošla, već je među 11 finalista koji su bili iznad mene po raznim dostignućima, pobijedila. Osvojio sam prvo mjesto, što znači da sada u novembru od 6. do 10. idem u Berlin na Međunarodnu konferenciju za buduća otkrića u nauci i društvu. Tu ideju predstavljam među nekih 100 finalista. A pred žirijem sačinjenim od najstručnijih ljudi za oblasti nauke, inženjeringa, društva, itd.", govori Dženan.

 

S obzirom na to da si ranije spomenuo u našem razgovoru da u BiH nema ni interesa ni posjedovanja istraživačke laboratorije za ovakvu vrstu istraživanja, kakvo je stanje naučnih istraživanja, ali i same medicine u BiH i je li poražavajuće da se sva velika istraživanja i dostignuća moraju raditi van BiH, a onda ovdje slavimo uspjehe?

Izuzetno je poražavajuće. Kada god razgovaram sa profesorima ili kolegama o nekim potencijalnim idejama, shvatimo kolika je inertnost koju država ima povodom akademije, naučnog rada i istraživanja, što kada, gledate objektivno, jesu najbitnije stvari države. To razvija industriju, to razvija kulturu, ekonomiju...
Kod nas je to, izgleda, sekundarno. Kod nas je nezamislivo imati laboratoriju za takva istraživanja. Kod nas su mnoge stvari nezamislive, jer ne postoji interes, kadar koji uopšte ima kapaciteta uticajnih, pa čak i intelektualnih, da uopšte razmišljaju naprijed, koliko, recimo, moje kolege i profesori. Ali na kraju ti ljudi postižu rezultate i to takve da im se zaista može diviti, postižu sve što se ima postići. Oni se ne probijaju, jer nema razvijene svijesti o nauci i njenom značaju. Iako neću moći realizovati ovo istraživanje za tuberkulozu unutar BiH, postoje neke manje studije opasne i zahtjevne, za koje sam dobio podršku, opet ne od države, nego od individualaca, malih timova ljudi koji prepoznaju važnost naučnih istraživanja. 

Uprkos takvom sistemu i poražavajućim podacima, ti planiraš nakon svih tih istraživanja nastaviti svoj rad i život u BiH. Šta je ono što te drži i veže za BiH i hoćeš li možda jednog dana upravo ti omogućiti novim mladim naraštajima da ostvare svoje ideje i zamisli?

Definitivno bih volio ići u inostranstvo ako se ukaže prilika. Po znanje i usavršavanje, kao što je to normalno u svijetu, da se putuje u potrazi za znanjem. Ali, ipak, ovo je moja matična država i ima dobre zakone po pitanju naučnih istraživanja, koji se ne iskorištavaju. Mi imamo izuzetno jeftine kotizacije za patentiranje, za mnoge stvari koje su vani veoma skupe i komplikovane. Mi imamo pravnu infrastrukturu, ali nemamo fizičku ili intelektualnu, kroz koju bismo mogli ostvariti te stvari. No, ja bih se volio vratiti kao neko ko bi imao priliku dovesti ljude zainteresovane u investiranje u nauku u ovoj državi. Nije nemoguće, ali je potrebna saradnja svih ljudi. I, evo, kažem, ja trenutno nastojim na svom univerzitetu da dovodim ljude sa kojima sarađujem kako bismo stvorili što više prilika studentima. I popravili situaciju po pitanju naučnih istraživanja. Ipak, to je sporo, ali nadam se da ću kada se vratim, ako uopšte odem, vratiti se sa pregovaračkim materijalom sa državnim institucijama, kako bi se stanje povodom ove tematike popravilo. 

Šta dalje sa idejom, ukoliko pobijedi, a šta ukoliko ne? Nastavljaš rad na tome svakako?

Apsolutno nastavljam raditi na tome.  Nadam se da bih mogao osvojiti prvo, drugo ili treće mjesto. Konkurencija je velika. Ali najvažnije mi je na ovoj konferenciji steći kontakte koji bi mogli pomoći da ovo realizujem. Naravno, ovo je takmičenje, ali niko nije gubitnik, objektivno rečeno s obzirom na profil konferencije, govornike, učesnike. Poenta je jednostavno da se sruše zidovi s kojima se nauka i društvo suočavaju trenutno uz pomoć inovatora i ljudi koji imaju novac da inovacije podrže. 

Izvor: Buka