Print this page

VEDRANA RUDAN: Krik i mrak

Zašto se toliki broj potencijalno zaraženih ponaša tako „neodgovorno“? Zato što se nadaju da nije baš njih uhvatilo i stoga jer im je svaka kuna velika k’o kuća. 

0 comment
Foto: Goran Kovačić Foto: Goran Kovačić

Piše: Vedrana Rudan

Slušamo brojke. Umrli, oboljeli, u izolaciji…Užas u kome Hrvatska skapava mogu u punoj strahoti spoznati samo „obični“ ljudi. Što se dešava nama koji se šuljamo mali ispod zvijezda?

U izolaciji je sve više ljudi. Ti nesretnici za petnaest dana kućnog pritvora imaju pravo dobiti otprilike 2100 kuna. Poslodavac koji zna da u rukama drži i sukno i škare traži od izoliranih robova da rade od kuće. Bolje i 2100 kuna nego otkaz.

Obični ljudi, tko zna je li to onim spodobama u Vladi i Saboru jasno, u pravilu odlaze na posao iako su znali da su bili u kontaktu s oboljelim. Dok ne dobiju nalaz testa šeću od kancelarije do kancelarije, susreću kolege, sjede s njima. Kad saznaju, nakon dan, dva ili pet, da su oboljeli od korone, čitava je firma spremna za izolaciju i deratizaciju. Nitko ne čeka pet dana na nalaz? Ha, ha.

 

Zašto se toliki broj potencijalno zaraženih ponaša tako „neodgovorno“? Zato što se nadaju da nije baš njih uhvatilo i stoga jer im je svaka kuna velika k’o kuća. Ljudi su opterećeni kreditima, minusima, plaćanjem najma, struje, vode, hrane.

Jutros sam čula moju prijateljicu, radi četrdeset godina, naravno da ima fakultet, ako budem morala u izolaciju provest ću je u mraku. Za struju nemam.

Stotine tisuća ljudi strahuje da će dobiti otkaz u sezoni mahanja imovinskim karticama. Podatak da je političarka Marijana Petir u dvadeset godina rada, zato jer se ponašala „odgovorno i umjereno“, uštedjela 5,2 milijuna kuna u Hrvatskoj je odjeknula poput šamarčine svima koji su također radili dvadeset godina. Ti od bogatstva imaju uže i kuku.

Marijana Petir sigurno nije najgore što nam se dogodilo. Na hrvatskom političkom nebu ima toliko kriminalaca nekoliko puta težih od Marijane da gospođa nije vrijedna spomena. Problem leži u činjenici da nam njuške koje vladaju Hrvatskom, ili one koje je muzu, moraju po sili zakona pokazati svoje imovinske kartice. To je zlostavljanje naroda. Uznemiravanje javnosti. Narušavanje javnog reda i mira. To je najčišće jebanje u glavu svih koji u ovoj zemlji ne kradu. Pokazivanje kartica trebalo bi zakonom zabraniti! Kao što se brani pokazivanje kurca u parku časnoj sestri u prolazu.

 

Gledam one u Saboru. Imaju plaću od dvadeset tisuća kuna. Kako ih nije sram? Rade ništa. Ne odgovaraju ni za što. Međusobno se svađaju pred kamerama, a onda opijeni lovom zarađenom na krvi sirotana odlaze na jeftin ručak u saborski restoran.

Tko su ti ljudi? Bešćutne lopine? Lukavi manipulatori i manipulatorice?  Besramni lažljivci i lažljivice? Nešto od toga? Sve to?

Pa ipak im ja žena na rubu živčanog sloma, baš zato jer sam na rubu živčanog sloma,  poručujem, odreknite se pedeset posto svoje plaće. Ostat će vam deset tisuća kuna mjesečno što je za većinu visoko obrazovanih i pametnih i zaposlenih Hrvata i Hrvatica mislena imenica. Ostatak bi se mogao ubaciti u neki fond za pomoć onima u karanteni, bolesnima od korone, onima koji žive u mraku, gladnima, prestrašenima i svima koji žive „odgovorno i umjereno“.

Smijete mi se. Ovo je „populizam“. Vaše niže plaće ne bi otjerale koronu ni spasile Hrvatsku. U pravu ste. Hrvati i Hrvatice mogu tonuti još i još i još. Povijest je pokazala, ni jedna voda za nas nije dovoljno duboka. Ronimo otkako nas ima.

Kužim. Neka se jebem i ja i meni slični molitelji. Ne možemo mi toliko preklinjati koliko vi možete krasti.